Lukomir – posljednje pravo bosansko selo
Lukomir je staro selo u okolini Konjica, smješteno je na litici kanjona Rakitnice na 1.400 metara nadmorske visine što ga čini najvišim i najizolovanijim selom Bosne i Hercegovine. Zbog bajkovite prirode, položaja, ali i tradicionalnih kuća koje su svjedoci davno minulih vremena, baš u ovom selu snimani su filmovi “Gluvi barut” i “Nebo iznad krajolika”, a prije osam godina proglašeno je i nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Prema jednoj legendi naziv sela “Lukomir” nastao je kada su prvi stanovnici došli u selo i vidjeli plato okružen kanjonom i rekli: “ovo je naša luka mira”.
Nekada davno ovo drevno selo brojalo je više od stotinu stanovnika, međutim, kako to obično biva, u potrazi za boljim životom broj stanovnika Lukomira je vremenom opao, pa tako danas u njemu živi tek nekoliko starijih mještana. Poslednjih nekoliko godina, tokom zimskih mjeseci, ovo selo je potpuno prazno, jer su njegovi stanovnici zbog velikih snjegova i neprohodnog puta prinuđeni da odu u niže krajeve. Tokom proljeća i ljeta bave se uglavnom stočarstvom i zemljoradnjom od kojih većina njih živi, popravljaju štetu koju su zimske oluje nanijele, dočekuju planinare, bicikliste i brojne druge putnike namjernike koji ne ostaju ravnodušni nad ljepotom Lukomira.
U ovom krajoliku zadivljujuće ljepote nalazi se 27 stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, koji svjedoče da je ovo selo nastalo još prije 600 godina. Posebnu pažnju brojnih znatiželjnika koji pohode Lukomir od proljeća do jeseni privlači neobičan stil gradnje kuća od kojih su neke stare čak par stotina godina, a uglavnom su pravljene kobinovanjem tradicionalnih materijala kao što su kamen, drvo i šimla. Nakon dugih šetnji i istraživanja skrivenih kutaka ovog sela, skoro nijedan putnik ne može odoljeti najukusnijim jelima tradicionalne kuhinje spravljenih po receptima naših starih, a tu su i ukusni domaći napitci pripremljeni od najzdravijih plodova prirode.
U selu još uvijek postoji stara škola, lijepo očuvana, koju je nekada pohađalo više od 50 đaka, no, nažalost već godinama je prazna, te danas umjesto đacima služi kao čitaonica turistima koji ostanu u ovom selu nekoliko dana. Prije dvije godine pokrenuta je inicijativa da se do 2020. godine sadašnja škola odnosno dom u Lukomiru adaptira kao internacionalni edukacioni centar, a sve u cilju oživljavanja Lukomira, kao velikog turističkog potencijala.
Da ovo malo selo na obroncima Bjelašnice ima sve predispozicije da postane jedna od popularnijih turističkih destinacija, svjedoči i činjenica da ga iz godine u godinu pohodi sve veći broj avanturista i ljubitelja prirode, kako iz naše zemlje tako i inostranstva.
Zahvaljujući nekolicini mještana koji tokom proljeća i ljeta oživljavaju ovo “selo ni na nebu ni na zemlji”, Lukomir će opstajati, kada izumru i njegovi poslednji stanovnici, ostaće samo jedna lijepa priča o posljednjem autentičnom bosanskom selu ušuškanom na obroncima Bjelašnice.
(lolamagazin)