LELIJA je krška planina koja čini dio masiva Zelengore – u širem smislu (masiv čine Lelija, planina Zelengora te više planinskih grebena na sjeveroistoku masiva).
Lelija se prostire južno od područja Oblja (nom. Obalj), toka rijeke Jezernice (43.4673, 18.3321) te visoravni Zagorje (općina Kalinovik). Prema sjeveroistoku proteže se kroz šumovito područje Ravna planina (odn. Ravna gora) sve do Husad planine (odn. Usad), jedne od tzv. “jelečkih planina” (prema mjestu Jeleč), koja je zapravo krajnji greben Lelije prema sjeveroistoku.
Na jugoistoku i jugu oštru granicu prema planini Zelengori čine rijeka Govza, Urdenske stijene te Muravska strana (ponegdje se može pronaći i naziv Murmovska stijena). Prema zapadu, prirodnu granicu Lelije čine Kladovsko polje i dio gornjeg toka rijeke Neretve oko mjesta Obalj u regiji Zagorje.
Dio Lelije pripada Nacionalnom parku “Sutjeska”.
Planinu obilježava pet šiljatih vrhova, među kojima je najviši Velika Lelija (2032 m), koji je ujedno najviši vrh u cijelom masivu Zelengore.
Krajolik Lelije je tipičan visokoplaninski. Prema sjeveru ga obilježavaju strmi odsjeci po 50 do 100 metara, koji su slični ledenjačkim cirkovima. I površina planine prekrivena je vrtačama (ponikvama) i prečagama (vapenačkim gredama). Ispod strmih litica i po vrtačama su sipari od lomljenog kamenja koji se odronjava. Na planini ima i više jama i pećina.
Šumskih površina (bukva, jela, bor), koje rastu do oko 1400 m n.v., ima više na istočnom dijelu Lelije, prema kanjonu rijeke Bistrice i području mjesta Miljevine. Na područjima višim od 1400 m n.v., stanište je klekovine odn. bora krivulja (Pinus mugo).
Lelija je građena od vapnenaca i dolomita.
Poprečno kroz planinu Leliju, prolazi neasfaltirana cesta koja povezuje Kalinovik i Jelašca na sjeveru sa Zelengorom na jugu, i dalje preko Čemerna s Gackom te Sutjeskom.
Uz Jablan vrelo nekada se nalazila planinarska koliba, danas zapuštena.
