Za uspjeh visokogorskih uspona jedan od presudnih faktora je dobra i adekvatna oprema penjača. Vrsta i količina opreme će zavisiti od uslova penjanja (ljetnji ili zimski), visine planine, dužine boravka u planini i drugih faktora. Pored adekvatne obuće, odjeće i ranca, neophodna je tehnička oprema za penjanje u ledu i suvoj stijeni, ekspedicijska oprema itd.

CIPELE su jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji dio visokogorske i uopšte planinarske opreme. Ako su vam tijesne i nekvalitetne, možete dobiti žuljeve, promrzline i sl. Postoji veliki izbor cipela, ali prvo treba odlučiti za šta vam trebaju. Cipele uvijek treba probati na debelu (vunenu) čarapu i uzimati za jedan broj veće.

Postoje dvije vrste cipela: kožne i plastične. Za himalajske i druge ekspedicije na kojima vladaju ekstremni klimatski uslovi koriste se ili plastične cipele ili cipele koje su pravljene iz jednog dijela sa kamašnama i služe upravo za takve uspone.

Planinarske cipele su duboke, što treba da smanji mogućnost povreda skočnog zgloba, kao i drugih spoljnih uticaja (kamenje, snijeg) na nogu. Duž cipele (đona) se često prostire metalna šina koja treba da obezbedi ravnomernije prenošenje opterećenja. Đon se najčešće izrađuje od vibrama ili sličnih materijala. Đon treba da obezbijedi toplotnu izolaciju, kao i da smanji mogućnost da dođe do klizanja. Cipele za treking nemaju neka posebna termoizolaciona svojstva, ali je poželjno da budu vodootporne. Uglavnom se rade od kože ili kombinacije kože i kordure, a membrana je GORE-TEX ili neki sličan materijal.

ODJEĆA Kod odjeće treba voditi računa o sledećem: prirodna svila propušta vlagu i ne upija je, zato je pogodna da se nosi direktno kao prvi sloj na koži. Pamuk upija znoj, zato je pogodan da se nosi iznad sloja koji ne upija znoj. Vuna grije i kad je vlažna, zato je pogodno da se uvijek nosi na sebi. Za zaštitne materijale preporučuje se GORETEX ili neki sličan materijal koji ima osobinu da propušta vlagu samo u jednom smjeru, a to je od iznutra ka spolja. Struktura takvih materijala je da su pravilnih pora koje su okrenute pod uglom od gore na dolje.

Odjeća se sastoji od sljedećih dijelova:

Veš. Pošto je na velikim visinama veoma hladno, planinari najčešće nose dugi veš. Ranije se najviše koristio pamučni i vuneni veš, dok se danas koriste vještački materijali. Ovi materijali se nekad nazivaju „aktivni“ materijali, a veš proizveden od njih „aktivni veš“. Njihove glavne prednosti su to što se mnogostruko brže suše, lakši su i tanji. Kompanije u kojima su ovi materijali razvijeni su ih zakonom zaštitili, tako da ih samo oni mogu proizvoditi.
Čarape. Čarape se takođe prave od vještačkih materijala, ali je to jedini dio odjeće kod koga se još uvijek veliki deo planinara odlučuje za prirodne materijale. Planinari najčešće dva para čarapa: pamučne (ili od nekog vještačkog materijala) do noge, a preko njih vunene.

Pantalone. Postoji nekoliko osnovnih zahtjeva koje pantalone treba da isunjavaju: da budu tople, lagane, udobne i da ne propuštaju vodu. Kao i ostatak planinarske opreme, i one treba da propuštaju vlagu prema spolja.

Kamašne. Kamašne pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One služe tome da snijeg ne upada u cipele. Takođe, na manjim visinama, ako se planinar kreće kroz visoku travu, one mogu da štite od mokre trave, upadanja kamenčića u cipelu, kao i od krpelja.

Jakna. Najčešće se pravi od dva sloja: donji sloj, do tijela, pravi se od polara ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da grije, dok se gornji dio pravi od goreteksa ili sličnog materijala, čija je osnovna uloga da štiti od kiše, snijega i vjetra.

Odjeća za gornji deo tijela. Planinari najčešće oblače više slojeva odjeće. Do tijela se oblače materijali koji bolje odvode vlagu, a preko njih oni koji bolje griju.

Rukavice. Najčešće se koriste dva para rukavica: donji – tanki, i gornji. U koliko planinar nema potrebu da često manipuliše malim predmetima (karabineri i slično) a treba da bude izložen niskoj temperaturi, koriste se gornje rukavice sa dva prsta, zato što se tako prsti bolje griju.

Kapa je jako bitan dio opreme. Najčešće je od polara, ili vunena. Preko vunene kape, u slučaju kiše i snijega se često nosi kapuljača.

RANAC je pored cipela nešto što se prvo kupuje kada se počinje sa prikupljanjem opreme za planinarenje. Kao i za cipele, i za ranac je bitno da bude udoban i kvalitetan. Pri kupovini i odabiru ranca treba voditi računa da on lijepo naliježe na vaša leđa. Ranac treba birati prema svojoj konstituciji, a ne po tome da u njega može da stane što više. Iako gotovo svi novi ranci imaju sistem za podešavanje ramenih pojaseva po visini, ipak treba voditi računa o tome kako će vam ranac stajati na leđima i koliko će opterećivati vaša ramena. Bitno je da vam tačka vješanja ranca (spoj ranca i ramenog pojasa) bude iznad ramena kako ne bi pritiskom usporvala krvotok ka glavi. Ako je donji pojas na kukovima, a ovaj uslov ispunjen, to znači da ste odabrali dobar ranac za svoju visinu (ili da ste ga dobro podesili). Malo manje bitan, ali značajan uslov je i da kod ovako podešenog ranca ne udarate glavom u njega kada hoćete da pogledate gore. Ako je i ovaj sulov ispunjen, e onda je to svaršen ranac za vas.

Koriste se dvije vrste ranaca, penjački i expedicijski

Penjački ranci su male zapremine (do 35-50 L) i koriste se na usponu i za jednodnevne ture. Predviđeni su da u njih stane sve što vam je potrebno za jednodnevni uspon.Ekspedicijski ranci su veće zapremine ( 60-100 L). Oni su predviđeni za duži boravak u planini, kada je potrebno ponijeti više hrane i opreme. Obično sa donje strane imaju pregradu u koju se stavlja vreća za spavanje.

DEREZE su čelični kramponi, koji se montiraju na cipele, a koriste se za kretanje po tvrdom snijegu i ledu. Postoji nekoliko vrsta dereza i razlikuju se po namjeni i načinu kačenja na obuću. Po namjeni, dereze se dijele na planinarske i dereze za „ice clinbing“ (penjanje u ledu, penjanje zaledjenih vodopada) Planinarske dereze mogu biti automatske, poluautomatske i dereze skoje se pomoću traka i plastičnih veza kače na cipele.

CEPIN je dio alpinističke opreme koji, narodski rečeno, liči na mali pijuk. Sastoji se od drške sa šiljkom na donjem kraju i kljunom i lopaticom na gornjem. Na dršci se skoro uvijek nalazi omča koja jako bitna, jer obezbjeđuje vezu sa vama prilikom pada kada se može desiti da cepin ispustite iz ruke. Cepin se koristi kao osiguravanje prilikom kretanja po snijegu tako što se donji kraj drške pobada. Jako je bino navježbati tehniku kočenja cepinom prilikom pada, jer vam u nekim slučajevima od toga zavisi život. Takodje se koristi kao sidrište u snijegu i za kopanje (stepenika u tvrdom snijegu, bivaka …) Kada pominjemo cepin, valja pomenuti i bajlu. Bajla je, može se reći, poseban tip cepina. Kraća je i anatomski oblikovana. Prevshodno služi za savladavanje velikih nagiba (uglavnom vertikalnih), penjanje zaleđenih vodopada i sl. Za razliku od cepina, umjesto lopatice ima čekić za zakivanje klinova.

POJAS služi za navezivanje penjača na uže. Izdrađuju su od čvrstih (atestiranih) traka sa kvalitetnim metalnim kopčama. Njegova uloga je da prilikom pada penjača ravnomjerno raspodijeli silu udara na cijelo tijelo. Dobar pojas mora savršeno da prijanja uz tijelo, da ne bude ni veliki ni mali, da ne smeta (žulja) prilikom penjanja. U alpinizmu se koristi komplet od donjeg i gornjeg (grudnog) pojasa (ili pojas rađen iz jednog dijela-gornji donji), a u slobodnom penjanju se koristi samo donji pojas.

KLINOVI služe za pravljenje sidrišta, za osiguravanje penjača pri napredovanju u stijeni. Proizvode se u raznim oblicima i veličinama od čvrstih i žilavih legura. Poželjno je imati klinove različitih tipova i dužina, jer treba naći adekvatan za svaku pukotinu. Osnovno pravilo za dobro zabijen klin je da on pri ravinom zakivanju daje sve viši ton. Svaki klin je siguran onoliko koliko je dobro zabijen. Čak i najkvalitetniji klin nije pouzdan oslonac ukoliko nije dobro zakovan. Klinovi služe da bi nam spasili život u slučaju eventualne nesrće i zato nikada ne treba zakivati tzv. „psihološke klinove“.

UŽE je jedan od najbitnijih dijelova alpinističke opreme. Postoje statička i dinamička užad. Dinamička užad se najviše koriste kao gelenderi i u speleologiji, a za tehničko i slobodno penjanje, koriste se dinamička užad. Dinamičko uže je (kao što mu ime kaže) napravljeno da prilikom pada penjača, dio sile pada primi na sebe i amortizuje je svojim istezanjem. Savremena užad se izrađuju od sintetičkih vlakana. Prave se tako što se oko kontrolne niti upredaju strukovi vlakana i tako se dobija tzv. jezgro oko koga se onda omota košuljica koja ih drži na okupu i čuva od spoljnih uticaja. Nova užad su otporna na vlagu, velike nosivosti (2000 kg) i veoma elastična. Naravno da materijali od kojih su izrađena pored prednosti imaju i manu, a to je da su neotporni na toplotu. U alpinizmu se u zavisnosti od potrebe koriste užad debljine 9-12 mm. Prije i poslije svakog korišćenja, uže treba pregledati i očistiti. Uže koje je pretpjelo veliki pad ne treba koristiti, kao i uže koje se ne previja pravilno, vec se lomi. To znaci da je na tom mjestu došlo do oštećenja. U alpinizmu se koriste i užad manje debljine (6-8 mm) i zovu se prusici. Mogu se koristiti za razne namejne (za pravljenje kompleta, sidrišta …).

OSMICA je sprava koja se u alpinizmu koristi za osiguravanje prilikom penjanja. Onaj ko osigurava svog partnera penjača, čini to provlačenjem užeta kroz „osmicu“. Iz „osmice“ idu dva kraja, na jednom je penjač, a drugi rukom povlači (u slučaju pada) ili otpušta onaj ko osigurava. U slučaju pada, „osmica“ koči uže i daje vremena onome ko osigurava da „prelomi“ uže i tako spriječi pad svog partnera. U novije vrijeme postoje i druge sprave slične „osmici“ kao što je npr. Petzl-ova „pirana“. Ona se više koristi u „Kanyoning“-u (spuštanje kroz kanjone), jer ima bolje performase od „osmice“ (više načina pletenja, bolje samoosiguravanje, različte brzine spuštanja niz uže u zavisnosti od pletenja užeta oko „Pirane“…).

GARABIN je metalni prsten izduženog oblika koji se upotrebljava za spajanje užeta sa klinom u stijeni, za vezivanje planinarskih užadi, omči, ljestvica, privremenog osiguranja i sredstava za spašavanje. Nije preporučljivo za spajanje dva veračka užeta. Garabin se sastoji od tijela, preklapača i opruge, a mogu imati i maticu. Izdrže opterećenje od 1800 kg i više. Na svakom garabinu ispisano je koliko opterećenje izdrže.

VREĆE ZA SPAVANJE mogu biti punjene sintetičkim vlaknima i paperjem. I jedne i druge imaju svoje prednosti i mane. ObJe mogu da se prave za veoma niske temperature, samo što su one od paperja lakše, a sa sintetičkim punjenjem otpornije na vlagu. Na vam je da odlučite šta vam je bitnije.

ŠATORI se prave od veoma kvalitetnih materijala, sa specifičnom konstrukcijom, najčešće u obliku igloa. Šipke koje čine tu konstrukciju se prave od aluminijuma da bi bile što lakše a jače. Donji sloj šatora obično podnosi velike količine padavina (obično oko 10000 mm). Unutrašnji gornji sloj je obično od materijala koji dobro diše, da ne bi došlo do kondenzacije. Spoljašnji sloj je od dosta jakog i nepromočivog materijala, jer treba da podnese jak vjetar i padavine. Šatori koji se koriste za visinske logore obično se prave za 2-3 osobe, a postoje i veliki ekspedicijski šatori za više osoba koji se koriste za bazni logor.

Pored osnovne opreme, svaki planinar bi trebalo da posjeduje dodatne dijelove opreme koji mu olakšavaju kretanje i boravak u planini. To su: baterijska lampa, gorionik za spremanje hrane, pribor za jelo, kabanica, podmetač, zaštitne naočare, posude za vodu, štapovi, šlem, busola, mapa, ašovčić, izvor vatre, sat, pribor za ličnu higijenu, zaštitna krema itd.

ODRŽAVANJE OPREME Za zimsku opremu veoma je važno da bude lagana, topla, izdržljiva i jarkih boja. Uopšte za svu opremu je veoma važno da bude veoma drečavih boja, a to zato da se u slučaju nevolje lako može uočiti. Sva planinarska oprema se drži na posebnom mjestu u kući u posebnom plakaru.

Nosi se ISKLJUČIVO na planinarskim akcijama. Što se tiče grijanja, pravilo je da više slojeva bolje griju nego jedan. Zato je mnogo bolje obući više tankih stvari nego jednu debelu. Na mjestima gdje se ne može sušiti odjeća, ona se suši na sebi, tako što se preko slojeva suve odjeće obuku mokri dijelovi.

OBAVEZNO je skidanje obuće prije spavanja i kad se dođe na odredište. Ako su cipele mokre napune se papirom i dignu višlje. Nikako se ne stavljaju pored vatre ili direktnog izvora toplote. Ujutro se na suve čarape obuju vlažne cipele i one se osuše u hodu. Svu odjeću i obuću držati na okupu i pored sebe.

Posle dolaska sa ture vrši se pranje, pregled i odlaganje na svoje mjesto. Impregnacija se vrši kod kuće a ne u planini. Cipele treba da su spremne prije polaska na turu kao i druga oprema. Oprema se po pravilu, ako je lična, NE POZAJMLJUJE. Prilikom pakovanja opreme u ranac OBAVEZNO se dijelovi pakuju u posebne kese jer ne postoje nepromočivi rančevi.

visokogorcicg.com